Poznate osobe našega kraja:

ĐURO SUDETA

Bilješke o piscu:
.Đuro Sudeta (rođen 10. travnja 1903. u Staroj Ploščici - umro 30. travnja 1927. u Koprivnici), učitelj i pjesnik sutonskih ugođaja, pripovjedač kraćih lirski obojenih proza, ušao je u hrvatsku književnost ranih dvadesetih godina dvadesetog stoljeća i ostao u njoj aktivno sve do smrti.

Rođen je 10.travnja 1903.g. u Staroj Ploščici kraj Bjelovara.Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu,gimnaziju i Učiteljsku školu u Zagrebu.Već kao maturant obolio je  od turbekoloze i ispljunuo krv u  četvrtom razredu gimnazije.Đuro Sudeta bio je hrvatski pjesnik duhovne  zaokupljenosti  i tužnoga raspoloženja.Bio je seosko dijete i svoje  djetinjstvo je proveo u Staroj Ploščici,pa su motivi tog ambijenta ispunili njegovu intimnu liriku.Najčešće pisao pjesme i prozu  u fantastičnom smjeru od  kojih je  ”Mor”najpoznatije dijelo.

Prvu pjesmu pod nazivom ”Suton ”objavio je u Luči 1919.Maturirao je  1922. i pola  godine čekao posao.U proljeće 1923 .dobio je namještenje u Virju.Tu pokušava prevariti bolest,zaobići je i zaokupljen pozitivnom promjenom  prihvaća se posla učitelja,uključuje se u uredništvo novina ”Naš list” i sam slaže svoju prvu zbirku pjesama”Osamljenim stazama,1924”.U Virju nastaje  pripovijest puna imaginacije i poetske ljepote-Mor.Siječnja 1925.Sudetino zdravlje je toliko narušeno da  ne  može izdržati na svojem nastavničkom poslu.Vrijeme mirovanja  i bolovanja,a od srpnja 1925.do travnja1926.liječi se u poznatom slovenskom lječilištu Topolšici. Iz Topolšice po liječničkom savjetu prelazi u Zagreb-gdje  bi se trebala pokušati operacija.30.travnja 1926.operiran je u Zakladnoj bolnici.Nemoguće je  bilo što promijenitiu pjesnikovu korist i biva otpušten iz bolnice.Poznata su mu još djela  Kučice  u dolu(1926) i Sutoni(koji izlaze posmrtno 1929).Njegova  želja je bila da bude pokopan u Virju,jer  mu se groblje  sviđa koje  je njemu tako lijepo u kasnu jesen i zrelo ljeto.Nažalost nikome nije važno što on želi i pokapaju ga  u Koprivnici.Umro je 30.travnja1927. ujutro u Koprivnici ,sprovod 1.svibnja u 16,00 sati .

Sudeta je nagovijestio snažan pjesnički talent koji je usprkos njegova  kratkog života ostavio trag u hrvatskoj književnosti.Svake se godine u njegovu spomen održavaju

 Dan Đure Sudete - svake godine u mjesecu travnju, u Mjesnom domu Stara Plošćica održava se Dan Đure Sudete u spomen na rođenje slavnog pjesnika,dok Osnovna  škola Ivanska  ima  u njegovu spomen dani lirike .
 

Rodna  kuća Đure Sudete

Državna osnovna i građanska  škola u Virju gdje je Đuro Sudeta  radio kao učitelj

Ivan Obrljan ,rođen 22.06.1959 u Ivanskoj,bio je đak Ivanačke  osnovne škole,aktivno je igrao 20 god.-10 godina u varaždinskim  klubovima a poslije povratka još 10 godinau klubu u  Ivanskoj,u kojem je bio izuzetno cijenjen i dugi niz godina kapetan momčadi,na mjestu golmana .

Tijekom Vojno-redarstvene  akcije”Bljesak”za oslobođenje Zapadne Slavonije,2.svibnja 1995.god.kod Pakraca je u 36.godini,kao hrvatski vojnik poginuo igrač  Ivan Obrljan

 U spomen na Ivana Obrljana,od 1996. god. RK”Ivanska” svake godine organizira Memorijalni  turnir,koji je prerastao u značajnu sportsku manifestaciju u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji.Na tom Memorijalu,uz domaćina ”Ivanska”,dosada su igrale prvoligaške momčadi:RK ”Bjelovar”,RK”Medveščak”RK”Zagreb-Badel”,RK”Varteks-Tivar”Varaždin,RK”Moslavina”,te niz drugoligaških ekipa.

ŽETVA  PŠENICE

  U prvoj polovici 20.stoljeća u selima naše županije i šire ,pšenica kosila ručnom kosom ili žela sa srpom.Na držalu kose ugradile su se drvene vile ili neki štap sa špagom kako bi se otkos pšenice naslanjao na nepokošenu pšenicu.Žito se kosilo u zoru(od tri ujutro) ili u predvečerje kada nisu bile jake vrućine.Sudjelovali su svi članovi obitelji:mladi muškarci kao kosci,snahe, kao nabiralje i djeca kao pojasari.Stariji su na polje dolazili vezati snopove i nastavljati ih na stavice .

VRŠIDBA

   U pojedinim domaćinstvima vršidbu je obavljalo 20 do 30 težaka i to: dvojica  su bacali snoplje na vršalicu dvojica(obično žene ili starija djeca)su na drešu odvezivali pojaseve i dodavali snopove težaku koji ih je  pažljivo  stavljao u bubanj,šest do osam težaka odnosilo je slamu,koja je izlazila na zadnji kraj vršalice,do mjesta gdje su dvojica  tu istu slamu slagali u stog,dva do četiri težaka su na smjenu nabacivali slamu na stog ,zadatak dviju žena je bio grabljanje pljeve koja je izlazila na sredinu vršalice i u plahtama(ponjavama) nosile  u za to određenu prostoriju;jedan težak,obično jači muškarac,bio je zadužen za izmjenu vreća,onih koje du bile napunjene vršenjem te stavljanje praznih na njihovo mjesto.Usput je svaku vreću i zavezao po potrebi te izričito pazio  da svaka vreća bude najprije odnešena na vaganje.Dva do četiri težaka,nakon vaganja odnosili su vreće u drvene  škrinje u hambaru ili na tavansku prostoriju,gdje je ovršeno žito jednakomjerno rasprostrto da se lakše osuši i dočeka hladnije dane. Ako se vršilo žito (mašinalo) cijeli dan bilo je pored glavnoga obroka,i nekoliko zastoja da bi domaćin ili domaćica težake ponudio kolačima, vinom i rakijom.

  U večernjim satima potekla je pjesma koja se orila iz sveg grla,što je označilo kraj uspješnog pospremanja žita i obilje u nadolazećim danima.

  Treba naglasiti da se težaci nisu plaćali novcem,već je jedan drugome pomagao i  na taj način “zaradio” za sebe težaka.Isto tako prvi strojevi za vršidbu pokretani su na parni pogon ili snagom konja i volova(zvali su ih geplini),a koristili su sve do četrdesetih godina ,kada u upotrebu ulaze traktori.Za rad na drešu bilo je ppotrbno dvadesetak težaka;jedna do dvije osobe koje su s baglje  bacale snopove,dvije djevojke koje su odvezivale pojaseve,šopar koji je spuštao snopove u bubanj,muškarci koji su skupljali slamu i slagali je na kup,nosači vreća,djevojke koje su odnosile pljevu u priparmiće..     U slučajevima kada je za vršidbu bilo pripremljena velika količina žita,težaci su se smjenjivali ,pa ih je trebalo još i više.Ako gospodarstvo nije bilo veliko i imalo je samo dva do tri voza žita,nije se mlatilo doma  već kod vlasnika dreša.Tamo se skupilo dosta ljudi koji su čekali na red,ponekad i čitavu noć.To je bila izuzetbna prilika za zabavu,pjesmu,a ponekad i ozbiljnije udvaranje.

  Ako se vršilo žito (mašinalo) cijeli dan bilo je pored glavnoga obroka,i nekoliko zastoja da bi domaćin ili domaćica težake ponudio kolačima, vinom i rakijom.

  U večernjim satima potekla je pjesma koja se orila iz sveg grla,što je označilo kraj uspješnog pospremanja žita i obilje u nadolazećim danima.

  Treba naglasiti da se težaci nisu plaćali novcem,već je jedan drugome pomagao i  na taj način “zaradio” za sebe težaka.Isto tako prvi strojevi za vršidbu pokretani su na parni pogon ili snagom konja i volova(zvali su ih geplini),a koristili su sve do četrdesetih godina ,kada u  upotrebu  ulaze traktori.Za rad na drešu bilo je ppotrbno dvadesetak težaka;jedna do dvije osobe koje su s baglje  bacale snopove,dvije djevojke koje su odvezivale pojaseve,šopar koji je spuštao snopove u bubanj,muškarci koji su skupljali slamu i slagali je na kup,nosači vreća,djevojke koje su odnosile pljevu u priparmiće..    U slučajevima kada je  za vršidbu bilo pripremljena velika količina žita,težaci su se smjenjivali ,pa ih je trebalo još i više.Ako gospodarstvo nije bilo veliko i imalo je samo dva do tri voza žita,nije se mlatilo doma već kod vlasnika dreša.Tamo se skupilo dosta ljudi koji su čekali na red,ponekad i čitavu noć.To je bila izuzetbna prilika za zabavu,pjesmu,a ponekad i ozbiljnije udvaranje.

Dobro večer(ili jutro),    gazda i gazdarice          evo Đure na zelenom konju u vašem dvoru.   Opa,đipi Đuro,                 zelenoj dolami,            u prnjavoj ponjavi!        Kol’ko ima grančica,      Bog vam dao telića.       Opa  đipi Đuro,                u zelenoj dolami,            u prnjavoj ponjavi!       Kol’ko ima grančica        Bog vam dao praščića.  Opa,đipi Đuro,                 u zelenoj dolami   ,         u prnjavoj ponjavi !        Kol’ko ima grančica,      Bog vam dao ždrebića.  Opa đipi Đuro,              u zelenoj dolami,            u prnjavoj ponjavi!          Đuro se stresa,             da mu date mesa!         Ide Đuro sa planine,      da mu date slanine!      Ide Đuro iz Petričke,      da mu date kobasičke!   Đuro se valja,                 da mu date jaja.             Dajte Đuri svašta,          bu’ vam sreća rasla!      Dajte Đuri dinar-dva,    da ne pjeva badava!      Ide Đuro iz Đurđica,        trese mu se nogavica!